Untitled Document

S.B. Santiago

Izložba strofa

...ljudima duhovnim i vizionarima

Jednom

Jednom, otpustit ću

ovu strijelu.

Jednom, jahač će odjahati

pravo ka suncu, kroz

beskrajno polje trava.

Jednom ću podići

staro, bijelo jedro

i otploviti zauvijek.

Jednom, jednom kad vjetri puhnu,

I crvena sunca zatrepere

u sjaju bogatih sutona,

u širokim otkosima plavetnog kosca,

u zenitu svih mojih žednih

proljetnih vriskova sreće,

u zamišljenim vodopadima,

u sretnim granama zanjihanih šuma,

u svečanim koracima što nas donose

pred zborove srebrnih zvona.

Jednom, odložit ću izlizano pero

i otići van na kišu,

među šarene kišobrane.

Jednom, u noći putovanja,

iza zamagljenih prozora vlaka,

već tako blizu cilju,

već tako daleko

od jutarnjeg svjetla.

Jednom, ah, jednom

otpustit ću ovu strijelu.

I bit će slobodna.

Dok sanjam zidine Pilosa pješčanog

„Uvjeren sam da je čovječanstvo izgubilo, gubi, i gubit će brojna djela ljudske kulture, samo zato jer je prostor stvarnosti ljudskog društva (dakle i umjetnosti) neodgovorno prepušten nemilosrdnoj borbi suprotstavljenih, egoističnih intelektualaca. Utoliko optužujem sve vas koji znate da jest tako, ali nemate hrabrosti za promjenu unatoč moći kojom objektivno raspolažete, svojim društvenim statusom ... Jer istinski intelektualizam sebe ne ostvaruje u monologu, već tek u dijalogu ka drugom čovjeku.“

„Čovjek se ne rađa da oslobodi druge. Druge možemo tek obodriti, na njihovom putu. Čovjek se rađa da oslobodi sebe. I ako nešto jest konstanta istinskog ljudskog življenja, onda je to proces oslobađanja. Čovjek se rađa u ropstvo neprijateljskog mu svijeta, nemoćan i ovisan, neslobodan u svakom pogledu. Ironično, sloboda ljudskoga duha, koja nas tako dramatično i određuje čitava života, kroz kidanje okova ¨stvarnosti¨, kroz traganje za apsolutnom, idealnom slobodom jedino primjerenom našoj istinskoj biti, za mnogog iskrenog tragača daje posve nezadovoljavajuć, ponekada i nepodnošljiv odgovor.

Započinje li umjetnikova drama naivnim mladenačkim optimizmom pretpostavljanja dosežnog cilja? Ali zar ciljevi umjetnosti nisu, uvijek, ultimativni pa time i nedosežni? A za odgovor imamo tek kratak ljudski život ... Možda biti umjetnosti i ne pripada nalaženje odgovora, već sama potraga, umjetnikovo ljudsko putovanje kroz prostor i vrijeme. Možda tek hrabrost da se postave pitanja, za koja znamo da će ostati bez odgovora.“

(„Pisma ... “)

Uvodna riječ    Galerija Slika    Bilješka o autoru

Prologos