Ona govori ali ne sluša, poput sfinge okamenjena u sebidovoljnom svijetu savršenosti nedjelotvornog; nije ta nepomičnost iz prirode prosvjetljenja, i ne bih rekao da je mnoge usrećila. Govorimo, naravno, o institucionalnoj kulturi.

        Valja postaviti pitanje nije li i ova, naizgled statična i nedjelotvorna stranica, također dio općeg stanja svijeta koji hoće tek govoriti? Ova stranica je izložba. Ona nije blog, niti forum prepun buke. Ona otvara klasičan književni dijalog čitatelja i autora, prostor meditativne ravnopravnosti, uz posebnost da je autor još prisutan i dostupan u trenutku dok čitate ovaj redak (2007., op. I.S.). Čime bismo zadovoljili kriterij djela da bude javno, dato ljudskom promišljanju i vrednovanju u vremenu u kome je i nastalo.

       Ipak, stranicu ostavljam nedovršenom, kao i svoj rad: Ni „pravo posljednje ruke“ neće moći ublažiti istinu da uvid podbacuje stvarnosti – ona nas nadmašuje svakoga dana, a neumoljivo čeka i onaj posljednji dan. Riječima Tome Akvinskog: „Ono što sam vidio, nadmašuje sve što sam zapisao“.  Utoliko smatrajte nevažnima moje biografske podatke, pa i toliko godina prisutan napor da svome djelu priskrbim priznanje. Konačna vrijednost mog života nije u nesavršenom djelu, već u prijateljstvu ljudi koje mi je život darovao.

           

          studeni 2006.

 

 

UVODNA RIJEČ

 

 

      Pjesništvo je barikada obrane ljudskosti na koju se poziva po neshvatljivom ključu sudbine. 

 

      Nakon višegodišnjeg napora da svome djelu otvorim hermetički zakovana vrata u javnost, početkom 2005. sačinio sam ovaj eksperimentalni ogled upućen vama koji volite poeziju, studentima književnosti, akademskim istraživačima, kako bih sačuvao stihove do kojih će nekim ljudima biti stalo.

 

      Vrijeme je Interneta. Internacionalizam naših dana mogao bi oduševljeno uskliknuti: »Naša je nacija Internet-generacija!« ... Istovremeno, epoha Interneta nudi i konac epohe klasične kulture, u svojoj biti institucionalne, monopolističke, zatvorene u elitizam. Generacije slobodnih umjetnika sanjale su suprotnost, mogućnost predočenja djela svijetu i ljudima, ovdje i sada, jer je temeljna umjetnikova potreba da taj čin, za druge, do ljudi i stigne. Takvu slobodu dao nam je Internet, kao presudan korak u otvaranju prostora ljudskog stvaralaštva: Neka doseg svakog čovjeka bude dostupan svakom čovjeku.

 

      Monopol na znanje najveća je sramota našeg vremena. Razdioba na klasu informiranih i klasu neinformiranih u temelju je svjetskih nepravdi. U svom najblažem obliku, monopol na znanje reducira se u mizerno sredstvo samoodržanja, što ne može posljedovati no mizernim samoodržanjem: Za šaku kruha, dobar dio intelektualizma još ispisuje tupim perom ... Ali ako umjetnik postane neovisan, ako više ne mora moliti da mu sliku prihvate na izložbu? Ako pisac više ne strepi hoće li izdavač prihvatiti rukopis? Tada nastupa trenutak istine: Je li dovoljno što je osigurana sloboda djelu? Ili će projekt  pribiranja znanja, pa i elektronskih knjižnica, pasti  na običnoj ljudskoj pohlepi?

Internet nam je ponudio sjaj mogućnosti. Hoće li potamniti u bijedu Interneta? ... Ispisivanjem paralele sudbini jednog drugog vremena i pothvata, za koji znamo s koliko je nade, ali i skepse osnivača započet ...

     

 

 

                                                                                          *   *   *

 

 

     "Rubne pjesme" doživljavam svojim najvrednijim djelom. Objavio sam  ih 1997., u nakladi od 1000 primjeraka. Darovao sam stotine knjiga, razdijelio rekao bih - i suviše naivno i nespretno birajući kome, i time oštetio istinske znalce poezije. Ipak, jedan dio naklade, slavno izginule u srazu s institucionalnom (ne)kulturom domovine Hrvatske, stigao je na sigurno, u ruke ljubitelja poezije.

 

    

    "Oslobađanje"  sam objavio 1999. godine, radeći na njemu s prekidima duže od decenije. Poučen dramom "Rubnih pjesama", odabrao sam bibliofilsku nakladu od 100 primjeraka. Otisnuo, podijelio, i više nemam niti jednoga (zainteresirani mogu potražiti onaj obavezni primjerak u NSK). "Oslobađanje" preporučam od srca, topla je to knjižica čijim sam stranicama rado hodio iz proze u poeziju, i nadam se da će vam uspjeti doći do nje. U istim koricama, radi uštede, te 1999. objavljujem  i zbirku stihova "Molitva digitalnog čovjeka". I nju imate priliku čitati na ovoj stranici Interneta.

 

 

    Od  ostalih radova: "Pisma bez odgovora", žalostan iskaz o gluhom vremenu i ljudskom nerazumijevanju. Taj se gordijski čvor nije dao raspetljati, i odsjekao sam ga. Za me nije bilo milosti, no zato će je biti za one kojima sam pisao. »Pisma ... « su ključno pojašnjenje okolnosti u kojima su nastajale moje knjige. Arhivirana su u fondu NSK, cd-zapis.  

Ponekad prošetam minulim decenijama, kroz opustjele hodnike u kojima više nema ljudskog žamora. Kako se dogodio, tako strašan poraz, i moj i njihov? Vare!! Vrati nam legije!!

    Ali Var je mrtav. Birajte pažljivo, vi živi, što ćete položiti u prošlost.

 

 

   "Uspomene jednog klošara" ... Fond NSK, cd-zapis ... Gola, povremeno gorka i gruba satira, no ima i lirskih dionica, čime su si priskrbile pravo na postojanje. Ipak, danas mi se čine poput napada na dječji vrtić. Samo, ta su »djeca« jednom rušila čitave stvarnosti  ...

 

 

   "Sezonu lova na lignje", svog istinskog poslanika, pridružujem ovoj izložbi strofa. Izrađen je i njen bibliofilski oblik, kako bi u stvarnosti zaživjela knjiga te vrsno izrađene stranice. Do nekog dana kada se pojavi profesionalni nakladnik mojih knjiga, neobični predstavnik ljudskog roda koji podno moje osobne kalvarije zasluži pripraviti večernje svoje odmorište ... Onako, u tišini vedrog neba ...

    

     

                                  s.b.santiago

 

 

                                        

                                    

                                           

                                                                                                                         Zahvala

                                                                                                                         Ivoru, čijim je marom, i beskrajnim strpljenjem

                                                                                                                         za starog oca, ostvarena ova Internet izložba

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   

<< Natrag                                                                                                          Janiju, mom nedonoščetu, koji me toliko puta obodrio

                                                                                                                         prijateljstvom  i iskrenom kritikom