Ona govori ali ne sluša, poput sfinge
okamenjena u sebidovoljnom svijetu savršenosti nedjelotvornog; nije ta
nepomičnost iz prirode prosvjetljenja, i ne bih rekao da je mnoge usrećila.
Govorimo, naravno, o institucionalnoj kulturi.
Valja
postaviti pitanje nije li i ova, naizgled statična i nedjelotvorna stranica,
također dio općeg stanja svijeta koji hoće tek govoriti? Ova stranica je
izložba. Ona nije blog, niti forum prepun buke. Ona otvara klasičan književni
dijalog čitatelja i autora, prostor meditativne ravnopravnosti.
studeni 2006.
UVODNA RIJEČ
Pjesništvo je barikada obrane ljudskosti na koju se poziva po
neshvatljivom ključu sudbine.
Nakon višegodišnjeg napora da svome djelu otvorim hermetički zakovana
vrata u javnost, početkom 2005. sačinio sam ovaj eksperimentalni ogled upućen
vama koji volite poeziju, studentima književnosti, akademskim istraživačima,
kako bih sačuvao stihove do kojih će nekim ljudima biti stalo.
Vrijeme je Interneta. Internacionalizam naših dana mogao bi
oduševljeno uskliknuti: »Naša je nacija Internet-generacija!« ... Istovremeno,
epoha Interneta nudi i konac epohe klasične kulture, u svojoj biti
institucionalne, monopolističke, zatvorene u elitizam. Generacije slobodnih
umjetnika sanjale su suprotnost, mogućnost predočenja djela svijetu i ljudima,
ovdje i sada, jer je temeljna umjetnikova potreba da taj čin, za druge, do
ljudi i stigne. Takvu slobodu dao nam je Internet, kao presudan korak u
otvaranju prostora ljudskog stvaralaštva: Neka doseg svakog čovjeka bude
dostupan svakom čovjeku.
Monopol na znanje najveća je sramota našeg vremena. Razdioba na klasu
informiranih i klasu neinformiranih u temelju je svjetskih nepravdi. U svom
najblažem obliku, monopol na znanje reducira se u mizerno sredstvo
samoodržanja, što ne može posljedovati no mizernim samoodržanjem: Za šaku
kruha, dobar dio intelektualizma još ispisuje tupim perom ... Ali ako umjetnik
postane neovisan, ako više ne mora moliti da mu sliku prihvate na izložbu? Ako
pisac više ne strepi hoće li izdavač prihvatiti rukopis? Tada nastupa trenutak
istine: Je li dovoljno što je osigurana sloboda djelu? Ili će projekt pribiranja znanja, pa i
elektronskih knjižnica, pasti na običnoj
ljudskoj pohlepi?
Internet nam je ponudio sjaj mogućnosti.
Hoće li potamniti u bijedu Interneta? ... Ispisivanjem paralele sudbini jednog
drugog vremena i pothvata, za koji znamo s koliko je nade, ali i skepse
osnivača započet ...
* * *
"Rubne pjesme" doživljavam svojim najvrednijim djelom. Objavio
sam ih 1997., u nakladi od 1000
primjeraka. Darovao sam stotine knjiga, razdijelio rekao bih - i suviše naivno
i nespretno birajući kome, i time oštetio istinske znalce poezije. Ipak, jedan
dio naklade, slavno izginule u srazu s institucionalnom (ne)kulturom domovine
Hrvatske, stigao je na sigurno, u ruke ljubitelja poezije.
"Oslobađanje" sam objavio
1999. godine, radeći na njemu s prekidima duže od decenije. Poučen dramom
"Rubnih pjesama", odabrao sam bibliofilsku nakladu od 100 primjeraka.
Otisnuo, podijelio, i više nemam niti jednoga (zainteresirani mogu potražiti
onaj obavezni primjerak u NSK). "Oslobađanje" preporučam od srca,
topla je to knjižica čijim sam stranicama rado hodio iz proze u poeziju, i
nadam se da će vam uspjeti doći do nje. U istim koricama, radi uštede, te 1999.
objavljujem i zbirku stihova
"Molitva digitalnog čovjeka". I nju imate priliku čitati na ovoj
stranici Interneta.
Od ostalih radova: "Pisma
bez odgovora", žalostan iskaz o gluhom vremenu i ljudskom nerazumijevanju.
Taj se gordijski čvor nije dao raspetljati, i odsjekao sam ga. »Pisma ... « su ključno
pojašnjenje okolnosti u kojima su nastajale moje knjige. Arhivirana su u fondu
NSK, cd-zapis.
Ponekad prošetam minulim decenijama,
kroz opustjele hodnike u kojima više nema ljudskog žamora. Kako se dogodio,
tako strašan poraz, i moj i njihov?
Vare!! Vrati nam legije!!
Ali Var je mrtav. Birajte pažljivo, vi živi, što ćete položiti u
prošlost.
"Uspomene jednog klošara" ... Fond NSK, cd-zapis ... Gola,
povremeno gorka i gruba satira, no ima i lirskih dionica, čime su si priskrbile
pravo na postojanje. Ipak, danas mi se čine poput napada na dječji vrtić. Samo,
ta su »djeca« jednom rušila čitave stvarnosti
...
"Sezona lova na lignje"... Izrađen je njen
bibliofilski oblik, kako bi u stvarnosti zaživjela knjiga te vrsno izrađene
stranice. Do nekog dana kada se pojavi profesionalni nakladnik mojih knjiga,
neobični predstavnik ljudskog roda koji podno moje osobne kalvarije zasluži
pripraviti večernje svoje odmorište ... Onako, u tišini vedrog neba ...
s.b.santiago